Džuli Klinger govori za Novi magazin o kritičnim materijalima, opasnostima koje sobom nosi njihovo rudarenje i mogućnostima da neke vrste tih sirovina koriste umesto što su pogrešno označene i skladištene kao otpad.
Proučava geografiju, geologiju i geopolitiku razvoja i korišćenja retkih sirovina. U Beogradu je sa timom od devet doktoranada u sklopu svojih dosadašnjih istraživanja tih elemenata, uključujući i litijum.
Tumačenje pragova bora
Treba razumeti da su prihvatljivi nivoi postavljeni na pretpostavljenom nivou bezbedne izloženosti. Ti pragovi su politički dogovoreni nivoi prihvatljivog rizika. Ne uzima se u obzir kako zagađivači reaguju sa drugim u ljudskom telu.
Oni ne uzimaju u obzir ni višegeneracijske efekte. Šta se dešava kada neko odraste pijući vodu sa visokim nivoom bora? I šta se desi kada odluče da zasnuju porodicu? Kakvo je zdravlje tog deteta i njihove dece?
Ova višegeneracijska pitanja su neodgovorena za mnoge zagađivače.
Živa bi mogla da bude izuzetak.
Tako moramo da razumemo pragova za bor, arsen i ostalo u propisima.
Zakonski gledano nije opasan. Naučno, fizički naravno da jeste.
I to otkriva političku prirodu ovih propisa o zagađivačima. To je skoro uvek pregovor između vlade, industrije i nauke, gde u mnogim slučajevima industrija ima prednost.
To je nešto što je moj istraživački tim video globalno, uključujući u SAD i Kanadi gde vidimo istu praksu, pragovi i ograničenja se tiho menjaju ili ukidaju.
Veoma je teško izbeći, posebno kod dubokih bušotina koje utiču na podzemne vode na načine koje je teško precizno mapirati i garantovati da rudarenje neće uticati na kvalitet vode.
Važno je razmotriti i to da je ceo izgovor za ovaj litijumski projekat litijum podrška tranziciji u ime klimatskih promena i održivosti. I da su klima i održivost prioriteti, mislim da je važno ne nametati nove rudarske operacije na mestima koja već žive održivo, na prosperitetan poljoprivredni način.
Zanima me prisustvo bora u ovom ležištu jer mi se postavlja pitanja: Da li je moguće da se u rudnicima bora u drugim delovima sveta litijum akumulira iznad zemlje kao otpadni proizvod? Rio Tinto, na primer, poseduje rudnik bora u Kaliforniji u Sjedinjenim Državama, to je najveći rudnik bora na svetu, oni izvlače bor uglavnom iz tog ležišta i to rade godina. To znači da se sav taj drugi materijal tu nagomilao kao otpad. Litijum je u tom slučaju otpad. Tako je u mnogim slučajevima, potencijalno leži iznad zemlje. To je samo jedan primer, postoje mnogi drugi rudnici za razne sirovine širom sveta: Ne samo litijum, već i drugi minerali za energetsku tranziciju, leže tamo kao otpad. Izazov koji stalno postavljam industriji je da nam pokažu kako mogu da inoviraju bez kopaju, posebno zbog energetske tranzicije i klimatskih promena.
U dolini Jadra postoji ležište litijuma, ali litijum takođe leži iznad zemlje, pogrešno kategorizovan kao otpad u mnogim rudnicima širom sveta, uključujući one kojima upravlja Rio Tinto.
Džuli Klinger (42) - doktor geografije, vanredni profesor na Univerzitetu Delaver na studiju geografije i prostornih nauka i viši gostujući saradnik Instituta za humanističke nauke u Beču Stručnost: Kritične sirovine
Komentara: 0