Brisel ignoriše upozorenja naučnika u vezi sa brzorastućom izloženošću toksičnim „vekovnim hemikalijama“ iz evropske hrane i vode za piće. Dokumenti koje je dobila organizacija „Follow the Money“ (FTM) otkrivaju otiske hemijske industrije – uključujući proizvođače pesticida – u pokušajima da se prikriju rizici i blokiraju regulacije.
Ova priča za jedan minut
Šta je novo?
Brzorastući nivoi TFA, vrste PFAS „zauvek dostupne hemikalije“ povezane sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, otkriveni su u hrani, vodi i našim telima.
Uprkos zabrinutosti zbog ekoloških i zdravstvenih rizika, istraživači kažu da su trans masne kiseline uglavnom zanemarene u zakonima EU o pesticidima i vodi za piće.
Istraživanje organizacije FTM otkriva kako je na direktivu EU o vodi za piće uticalo lobiranje hemijske industrije i kako je na kraju bila razvodnjena.
Zašto je to važno?
Izgleda da je Evropska komisija zanemarivala naučne definicije i savete konsultanata o značaju trans masnih kiselina i načinu njihovog merenja.
Hemijska industrija, od proizvođača pesticida do proizvođača gasa, dugo je širila tvrdnje o trans masnim kiselinama za koje su nezavisni naučnici pokazali da nisu potkrepljene.
U nekim krugovima postoji zabrinutost zbog načina na koji će se trans masne kiseline klasifikovati i regulisati u budućnosti u Evropi i šire, posebno zbog porasta njihove rasprostranjenosti – što bi moglo da izloži bezbroj ljudi potencijalnim dugoročnim zdravstvenim rizicima.
Kako je ovo istraživano?
Analizirali smo stotine naučnih, regulatornih i sudskih dokumenata u vezi sa PFAS-om. To je uključivalo i ekskluzivno dobijene dokumente o regulatornom procesu koji okružuje Direktivu EU o vodi za piće.
Takođe smo razgovarali sa više od desetak stručnjaka za PFAS, kao i sa ljudima koji su direktno uključeni u regulatorni proces.
Nalaze se u vašem hlebu, žitaricama za doručak i flašama vina. Možda vam kruže krvlju ili su prisutni u mleku koje bebe piju od svojih majki – ali verovatno nikada niste ni čuli za njih.
Ove sintetičke supstance – nazvane PFASali (per- i polifluoroalkil supstance) poznate kao „večne hemikalije“ jer se ne razgrađuju lako u životnoj sredini – otkrivene su u regionima udaljenim poput Severnog pola i detektovane u kiši, vodi za piće i u našim telima.
Nalazi su izazvali negodovanje i doveli do tužbi protiv kompanija zagađivača u zemljama širom Evrope i u SAD, gde je skandal hemijske korporacije koja je zagadila grad u Zapadnoj Virdžiniji perftorfenil-fascidin-ugljeničnim kvascima inspirisao holivudski film „Mračne vode“.
Od tada, naučnici i regulatori u Evropi proučavaju i pokušavaju da se pozabave uticajem ovih zagađivača na životnu sredinu i zdravlje, koji su povezani sa rakom, poremećajima imunog sistema, problemima sa plodnošću i oštećenjem jetre, između ostalog.
„Ovo je sistemski kvar sa dalekosežnim posledicama“
Međutim, jedan od ovih zagađivača – trifluorosirćetna kiselina (TFA) – izaziva sve veću zabrinutost među naučnicima.
Kao proizvod razgradnje nekih pesticida i gasova koji se koriste u rashladnim i klimatizacionim uređajima, TFA se brzo širi kroz vodene sisteme i teško se uklanja konvencionalnim metodama.
Nedavne studije u EU su otkrile brzo rastuće nivoe TFA u vodi za piće i prehrambenim proizvodima, u koncentracijama koje premašuju sve prijavljene PFAS.
Istraživači su počeli da upozoravaju na sve veću rasprostranjenost transmasnih kiselina u evropskim izvorima vode i potencijalne zdravstvene rizike.
„Ovo je sistemski kvar sa dalekosežnim posledicama“, rekao je Helmut Burčer-Šaden, hemičar za zaštitu životne sredine u organizaciji Global 2000, zelenoj nevladinoj organizaciji u Austriji.
„Svi naši izvori vode su kontaminirani ovom supstancom, što utiče na sav život na ovom svetu.“
Ipak, čini se da je Brisel ignorisao upozorenja. Uprkos rastućoj zabrinutosti, trans-masne kiseline ostaju uglavnom nenadgledane i neregulisane u EU.
Delimično je to zbog mešanja industrije. Istraga organizacije FTM otkrila je da su uticaj i lobiranje hemijske industrije igrali ulogu u konačnoj zaštiti zagađivača od propisa EU o vodi za piće i pesticidima.
U stvari, nalazi otkrivaju kako je Evropska komisija izgleda zanemarila naučne definicije kada je pokušavala da trajno reguliše hemikalije kroz Direktivu bloka o vodi za piće, u skladu sa tvrdnjama industrije koje umanjuju rizike od trans masnih kiselina.
Kada je nevladina organizacija Global 2000 pre mesec dana predstavila svoje najnovije rezultate istraživanja o nivoima TFA u prehrambenim proizvodima, reakcija Burčer-Šaden bila je mešavina uzbune i neverice.
„Ono što je toliko zastrašujuće jeste način na koji ova kriva naglo raste već oko 10 do 15 godina“, rekao je tada. „I naravno, pitali smo se: ’Da li je to istina? Da li zaista može biti istina?’“
Global 2000 je ove godine otkrio značajno povećanje koncentracije TFA u evropskom vinu i veoma visoke nivoe ove hemikalije u proizvodima od žitarica poput hleba i testenina u Austriji.
To je usledilo nakon istraživanja koje je prošle godine sprovela mreža protiv pesticida PAN Europe, a koje je otkrilo da TFA ima najveću koncentraciju od svih PFAS analiziranih u uzorcima podzemnih i površinskih voda širom EU, čineći 98% od ukupne količine.
PRILOG PPNS NEW STUDY REVEALS ALARMING LEVELS OF "FOREVER CHEMICAL" TFA IN BREAD, PASTA, AND BREAKFAST CEREALS PAN EUROPE
PFAS pesticide treba odmah zabraniti
Nalazi organizacija protiv pesticida nisu bili jedini znaci upozorenja, niti prvi.
Uzbuna je podignuta i u januaru 2021. godine kada je nemački gigant pesticida Bajer obavestio Evropsku komisiju o potencijalno štetnim efektima razgradnje pesticida u transmasne kiseline, prema rečima Petera Hilpolda, profesora prava na Univerzitetu u Insbruku.
Istraživanje koje je kompanija naručila u regulatorne svrhe otkrilo je teške fetalne malformacije kod zečeva, čak i pri najnižoj primenjenoj dozi TFA.
„Propisi EU o pesticidima trebalo je da nas zaštite od ovakvih toksičnih hemikalija“, rekla je Burčer-Šaden, pozivajući se na studiju koju je naručila organizacija Global 2000. Takve supstance „jednostavno nisu dozvoljene “pri ovim koncentracijama u podzemnim vodama“, dodao je.
PRILOG PPNS PRAVNO MIŠLJENJE AUSTRIJA MORA ODMAH DA PONIŠTI ODOBRENJA ZA PFAS PESTICIDE
Trenutno, u EU pesticidi mogu da se koriste samo ako nisu štetni po ljudsko zdravlje ili ne predstavljaju rizik za podzemne vode.
U svom punom citatu, Buršer-Šaden je rekao: „TFA su očigledno relevantan metabolit [pesticida], koji jednostavno nije dozvoljen u ovim koncentracijama u podzemnim vodama“, pozivajući se na nedavne nalaze studije „Global 2000“.
Angeliki Lisimaču, šefica odeljenja za nauku i politiku u Mreži za akciju protiv pesticida (PAN), rekla je da je Bajerova studija pokazala da trans masne kiseline mogu da utiču na zdrave trudnoće i razvoj dece.
„Pesticide PFAS treba odmah zabraniti“, rekao je toksikolog za životnu sredinu.
Na osnovu nalaza Bajerove studije, nemačke vlasti su prošle godine zatražile od Evropske agencije za hemikalije (ECHA) da klasifikuju TFA kao toksične za ljudsku reprodukciju. Ovo telo će na kraju dati preporuke o tome kako bi proizvodi koji sadrže TFA trebalo da budu regulisani u EU.
PRILOG PPNS NEMAČKE AGENCIJE KLASIFIKUJU TFA KAO TOKSIČNU SUPSTANCU UMVELTBUNDESAMT
Ovo je bio prvi put da je jedna zemlja EU povezala hemikaliju sa reproduktivnom toksičnošću kod ljudi.
To je brzo izazvalo reakciju industrije.
KropLajf Jurop – lobistička grupa koja zastupa kompanije za pesticide kao što su Bajer, BASF i Sindženta – u decembru je napisala pismo stalnom odboru Evropske komisije za biljke, životinje, hranu i stočnu hranu u kojem je navela da se pregled EHA zasniva na „pretpostavkama“ o rasprostranjenosti i rizicima TFA koje nisu potkrepljene naukom.
Pored toga, takozvana TFA Task Force, grupa kompanija koja uključuje tri gore navedena proizvođača pesticida plus F-gas proizvođači Chemours i Honeywell, takođe su aktivno lobirali protiv regulative EU o TFA, prema dokumentima koje je video FTM.
PAN Evropa je dobila ove dokumente putem zahteva za slobodu informacija podnetog Evropskoj komisiji.
Fluorirani gasovi staklene bašte (F-gasovi) su porodica gasova koji sadrže fluor. Koriste se kao rashladna sredstva u toplotnim pumpama i frižiderima, kao i aerosoli i pene.
Nije samo industrija ta koja se protivi takvoj regulativi.
Prema podacima PAN Europe, države članice EU sastale su se u maju po treći put iza zatvorenih vrata kako bi razgovarale o zabrani flutolanila, jednog od PFAS pesticida koji oslobađaju TFA.
Međutim, predložena zabrana Evropske komisije je zaustavljena jer su se dve države članice otvoreno usprotivile toj ideji, a desetak drugih je odlučilo da je ne podrži, saopštila je ta nevladina organizacija.
Odvojeno, Komisija je takođe zatražila od Evropske agencije za bezbednost hrane (EFSA) da utvrdi da li TFA treba smatrati relevantnim metabolitom pesticida.
Jedno od glavnih polja borbe je određivanje prave toksičnosti TFA.
Pošto je TFA „ultrakratka“ PFAS, ona je mobilnija i manje je verovatno da će se akumulirati u našem telu. Prema trenutnim istraživanjima, potrebne su mnogo veće doze TFA da bi se dostigli nivoi toksičnosti uporedivi sa najopasnijim PFAS.
Međutim, naučnici su rekli FTM-u da izuzetno visoke koncentracije otkrivene u vodi, hrani i vinu mogu lako da ponište razliku, što ukazuje na potencijalno ozbiljan zdravstveni rizik.
Jedna od glavnih prepreka regulaciji je činjenica da su studije o PFAS i TFA istorijski bile pod uticajem industrije da umanje uticaj hemikalija na zdravlje, prema akademskim istraživanjima.
Značajno suđenje između američke države Nju Džerzi i hemijskog giganta DuPonta trebalo bi da se završi, a uključuje i optužbe da je kompanija bila svesna zdravstvenih i ekoloških pretnji zagađenja PFAS-om iz svog pogona, ali je radila na tome da te informacije sakrije od javnosti.
Kompanija DuPont je odbila da komentariše kada je kontaktirana od strane FTM-a. U prethodnim tužbama, navodno je negirala da je skrivala rizike od PFAS-a.
Hemijske kompanije poput DuPonta suočile su se sa hiljadama tužbi poslednjih godina zbog navodne kontaminacije PFAS-om.
PRILOG PPNS POČELO SUĐENJE ZBOG "VEČNOG HEMIJSKOG" ZAGAĐENJA JUŽNOG DŽERSIJA
Studija objavljena u časopisu „Annals of Global Health“ 2023. godine navodi da je hemijska industrija primenila istu taktiku koju su primenile duvanske kompanije kako bi „odložila podizanje javne svesti o toksičnosti PFAS-a i time odložila donošenje propisa koji regulišu njihovu upotrebu“.
Nekoliko istraživanja o toksičnosti TFA vodio je ili je bio koautor Kit Solomon, naučnik specijalizovan za efekte hemikalija u životnoj sredini i profesor emeritus na Univerzitetu u Gelfu u Kanadi.
Korporativna evropska opservatorija, lobistička organizacija za nadzor u Briselu, u prošlosti je opisivala Solomona kao naučnika naklonjenog industriji, navodeći njegovo uključivanje u takozvane „Monsantove dokumente“.
PRILOG PPNS PREGLED NOVIH MONSANTOVIH DOKUMENATA - OPSERVATORIJA KORPORATIVNE EVROPE
Monsantovi papiri su gomila internih imejlova koji raspravljaju o pisanju pod nazivom „ghostwriting“ i uticaju na navodno nezavisne studije i mešanju u regulatorne preglede kako bi se umanjio rizik od raka od glifosata, aktivne supstance u herbicidu raundap.
Američki proizvođač semena Monsanto, koga je Bajer kupio 2018. godine, suočio se sa desetinama hiljada tužbi o tome da li njegov proizvod raundap izaziva rak.
Bajer je 2020. godine saopštio da će platiti do 10,9 milijardi dolara kako bi rešio oko 100.000 tužbi u SAD zbog tvrdnji da Raundap izaziva rak.
Kompanija nije priznala odgovornost ili pogrešno postupanje, ali je tada saopštila da će isplata okončati „dug period neizvesnosti“.
Do kraja januara ove godine, Bajer je saopštio da je 114.000 od približno 181.000 zahteva rešeno ili je proglašeno nepodobnim.
Procureli imejlovi i dokumenti ukazuju na to da je Solomon sproveo istraživanje koje je platio Monsanto 2013. godine i da ga je kompanija identifikovala kao jednog od naučnika „na našoj strani“. U internim imejlovima Monsanta opisan je kao „ambasador koji brani naše proizvode i našu nauku“.
PRILOG PPNS LEVINE DISCUSSES OPPORTUNITIES TO BUILD GLOBAL GLYPHOSATE NETWORK AT SETAK SYMPOSIUM
Kada ga je FTM kontaktirao, Solomon je rekao da imejlovi pronađeni u Monsantovim papirima predstavljaju „iskrivljenu verziju onoga što se dogodilo“.
Solomon je rekao da se „ne seća sporazuma o plaćanju sa Monsantom“ za rad na studiji iz 2013. godine koja je identifikovana u procurelim imejlovima.
Iako je samu studiju naizgled finansirala Kanadska služba za ribarstvo i okeane, vladina institucija, diskusije putem imejla pokazuju da ju je na kraju platio Monsanto.
Solomon je rekao za FTM da „vladine institucije u Kanadi ne smeju da prihvataju doprinose od industrija osim ako ih ne odobre viši zvaničnici, tako da se imejl verovatno ne odnosi na to“.
Ali postoji još nešto što ga povezuje sa industrijom.
U izjavi o interesima koja je dodata nakon što su podnete žalbe na panel pregled glifosata, Solomon izjavljuje da je služio kao „nezavisni konsultant za kompaniju Monsanto“ i da je bio član naučnog savetodavnog odbora kompanije Dau AgroSajens.
Sam panel je vodio Intertek/Kantoks, ali ga je, prema ovom iskazu, platio i Monsanto.
„Osim pravnih svedočenja, skoro sve moje plaćene konsultantske aktivnosti rezultirale su izveštajima za vlade ili radovima u recenziranoj literaturi. Takođe sam bio (pro bono) član nekoliko naučnih i savetodavnih odbora“, rekao je Solomon za FTM.
Negirao je da su njegove studije o TFA finansirala hemijska industrija, ali je rekao da je sproveo istraživanje o drugim supstancama za neke velike hemijske kompanije.
Solomon je rekao da su ove studije „objavljene u otvorenoj recenziranoj literaturi i da smo uspešno ubedili neke od ovih kompanija da svoje vlasničke podatke učine dostupnim drugim naučnicima i zainteresovanim stranama“.
Solomon je takođe rekao FTM-u da nikada nije objavio rad napisan od strane nekoga koga je napisao, dodajući „niti bih ja to uradio ako bi me pitali“.
Čini se da je to u suprotnosti sa procurelim imejlom koji prikazuje zaposlene u Monsantu kako razgovaraju o „svom napornom radu tokom tri godine prikupljanja podataka, pisanja, pregleda i izgradnje odnosa sa autorima radova“, što se takođe čini da se odnosi na Solomonovu publikaciju.
PRILOG PPNS GHOSTWRITING MONSANTO EMAIL CONGRATULATING SCIENTISTS FOR THEIR WORK ON INDEPENDENT WILLIAMS KROES MUNRO ARTICLE
Odvojeno od Monsantovih dokumenata, Solomon je prošle godine bio koautor studije u kojoj je propagirao dugogodišnju tvrdnju industrije F-gasova da je TFA prirodni molekul.
Ova sugestija potiče iz istraživanja iz kasnih 1990-ih – finansiranog od industrije F-gasa – koje je otkrilo visoke koncentracije TFA u gornjem sloju svetskih okeana.
Na osnovu nepotpunih informacija koje su kasnije opovrgli drugi, nezavisni naučnici, istraživanje je navelo da se te koncentracije ne mogu objasniti „poznatim industrijskim izvorima“ i sugerisalo da moraju postojati drugi „nerešeni izvori“ TFA.
Međutim, ovu tvrdnju je odlučno odbacila nezavisna naučna zajednica.
„Ne postoje podaci koji podržavaju prirodni geološki izvor transmasnih kiselina“, navodi se u studiji iz 2021. godine objavljenoj u časopisu Environmental Science.
Razblažena regulativa
Čini se da su lobistički napori na kraju uticali na evropsku regulativu vode za piće.
Evropska komisija je 2018. godine objavila predlog za reviziju tada dve decenije stare Direktive o vodi za piće, koja ima za cilj regulisanje kvaliteta vode za potrošnju stanovništva radi zaštite zdravlja ljudi.
Ovo je uključivalo parametar vode za piće, „PFAS Total“, radi regulisanja „čete grupe“ PFAS, na osnovu njene originalne hemijske definicije iz 2011. godine – koja eksplicitno uključuje TFA.
Revidirana direktiva EU stupila je na snagu 2020. godine, a „tehničke smernice“ o tome kako meriti „PFAS Total“ (ukupno) će Komisija razviti u kasnijoj fazi.
Nacrt tih smernica predstavljen je u januaru 2024. U njemu je navedeno da je „TFA formalno uključen u definiciju parametra „PFAS Total““.
Komentar je izazvao uzbunu među nekim državama članicama jer su shvatile da se mnoge zemlje EU već suočavaju sa relativno visokim nivoima transmasnih kiselina u svojim izvorima vode.
Tokom narednog sastanka na kojem se raspravljalo o nacrtu smernica, neimenovani učesnik je zatražio savet o tome kako se nositi sa TFA u vodi za piće, rekavši da bi koncentracija hemikalije mogla da pređe ograničenje direktive za „PFAS Total“.
Prema direktivi, „PFAS Total“ ograničava maksimalnu količinu svih PFAS u vodi za piće na 500 nanograma po litru.
Nekoliko meseci kasnije usledila je lavina sličnih zabrinutosti predstavnika Luksemburga, Rumunije i Berlinskog vodovoda prilikom davanja povratnih informacija.
Berlinski vodovod, najveća nemačka kompanija za vodosnabdevanje, saopštio je da TFA obično ima koncentracije „nekoliko reda veličine veće od skoro svih ostalih PFAS“.
Dalje se eksplicitno zahtevalo da se transmasne kiseline isključe iz parametra „Ukupno PFAS“.
U potpunom preokretu, sledeći nacrt smernica nije sadržao nikakvu referencu na to da su TFA deo „PFAS Total“. Taj nacrt je takođe uključivao naučno opovrgnutu tvrdnju industrije da TFA „ima prirodne izvore“, iako je to izbačeno iz konačnih smernica.
Evropski savet hemijske industrije (CEFIC) i CropLife Europe, dve glavne lobističke grupe, navedene su kao „posmatrači“ tokom diskusija o smernicama.
Prvi je lobirao posebno protiv dva pristupa „PFAS Total“ koji su u konačnom nacrtu opisani kao - pružanje dodatne zaštite ljudskom zdravlju. Ovi opisi su takođe nestali iz konačne verzije.
CEFIC je rekao FTM-u da je doprineo samo „tehničkоm toku konsultacija“. CropLife Europe nije odgovorio na zahtev za komentar.
Međutim, Nina Holand, istraživačica za Corporate Europe Observatory – organizaciju za nadzor lobiranja u Briselu – rekla je da su tehničke smernice „postavljene u često nejasnim procesima u evropskom donošenju odluka i da su u velikoj meri meta korporativnih lobista“.
„Činjenica da CEFIC ovo naziva davanjem ’tehničkog doprinosa’ čini da to zvuči neutralno i objektivno“, rekla je ona. „Ali takav ’doprinos’ je definitivno deo strategije lobiranja sektora i ne treba ga uzimati zdravo za gotovo.“
Na kraju, konačne tehničke smernice Evropske komisije – objavljene prošlog avgusta – navode da TFA nije smatrana PFAS-om.
U smernicama se navodi sledeće: „Jedina široko dogovorena definicija PFAS-a koja je bila dostupna kada je Direktiva usvojena bila je tehnička definicija OECD-a iz 2018. godine. Ta definicija je revidirana 2021. godine, tj. nakon usvajanja Direktive; sada uključuje supstancu trifluorosirćetnu kiselinu (TFA).“
Kako je zakon o vodi za piće revidiran 2020. godine, naša istraga je pokazala da je ovo netačno. TFA je oduvek bio deo originalne definicije PFAS-a, njegovi autori su rekli za FTM.
Evropska komisija se poziva na „definiciju OECD-a iz 2018.“ za PFAS koja zapravo ne postoji.
Umesto definicije, postoji baza podataka OECD-a iz 2018. godine o „PFAS-ima koji su možda bili na globalnom tržištu“. Međutim, ova lista je isključila mnoge PFAS-ove, kao što su trans-akcije (TFA).
FTM je otkrio da se ovo izostavljanje dogodilo iz dva razloga.
Prvo, autori baze podataka su se u to vreme uglavnom fokusirali na duže PFAS-ove umesto na ultrakratke. Drugo, u suprotnom bi lista postala predugačka za obradu.
Konačna verzija smernica takođe sadrži izračunavanje u četiri koraka za oduzimanje TFA od „PFAS Total“.
„Došlo je do radikalnog pomeranja političke agende EU ka željama industrije za deregulacijom“
U izveštaju o evaluaciji koji su kasnije objavili nezavisni tehnički konsultanti uključeni u proces navodi se da metod „nije bio tačan“. Evropska komisija je dodala taj proračun u konačne smernice.
FTM je nekoliko puta pitao Komisiju da li smatra TFA delom „PFAS Total“. Odbila je da direktno odgovori na pitanje, već je umesto toga dala opšti odgovor.
Portparol je rekao da su „tehničke smernice zasnovane na najnovijim naučnim saznanjima (uključujući i njihova ograničenja) u vezi sa analitičkim metodama za PFAS u vodi za piće“ i da ove smernice „pružaju preporuke u vezi sa praćenjem TFA, supstance koja izaziva zabrinutost 2024. godine“.
Zabrinutost zbog načina klasifikacije transmasnih kiselina – i uticaja industrije na takve odluke – proteže se daleko izvan EU.
Neki naučnici su u stanju crvene uzbune zbog nedavne inicijative Međunarodne unije za čistu i primenjenu hemiju (IUPAC) koji teži da pruži novu definiciju PFAS-a.
IUPAC sebe opisuje kao globalni autoritet za hemijsku nomenklaturu, terminologiju i standardizovane metode merenja, pružajući naučnu stručnost i zajednički jezik hemije.
U originalnom opisu projekta posebno se pominjala TFA, ističući da Agencija za zaštitu životne sredine SAD (EPA) ne smatra da je PFAS, dok njihove kolege iz EU - ECHA, smatraju. Ovih pomena TFA nema na trenutnoj veb stranici projekta.
IUPAC je u decembru u Milanu održao događaj povodom pokretanja projekta, koji su započeli ko-rukovodioci projekta Pjeranđelo Metrangolo i Timoti Volington.
U nedatiranoj biografiji, Metrangolo, italijanski hemičar, naveden je kao koordinator zajedničkog istraživačkog centra između Politehničkog univerziteta u Milanu i kompanije Solvay Specialty Polymers - sada dela spin-ofa Synesqo - i ko-pronalazač patenta za PFAS sa Solvay Solexis.
Ni Metrangolo ni IUPAC nisu odgovorili na pitanje FTM-a o mogućem sukobu interesa.
Na događaju je prezentaciju o ograničenjima PFAS-a u EU održao Martijn Bekman, službenik za politiku Generalnog direktorata za unutrašnje tržište, industriju i preduzetništvo, i mala i srednja preduzeća (DG GROW) Evropske komisije.
Prisutni su rekli FTM-u da je naglasak stavljen na pravni status IUPAC definicije i da je celokupna debata ostavila utisak da je ishod već postignut.
U otvorenom pismu objavljenom prošlog meseca, grupa od 20 naučnika upozorila je da bi inicijativa IUPAC-a mogla da dovede do uže definicije PFAS-a koja isključuje TFA i izrazila zabrinutost da je taj napor motivisan političkim i ekonomskim interesima, a ne naukom.
PRILOG PPNS IZJAVA NAUČNIKA O HEMIJSKOJ DEFINICIJI PFAS PISMA O NAUCI I TEHNOLOGIJI ŽIVOTNE SREDINE
Kada su zamoljeni za komentar, Metrangolo i Volington su odbili da isključe da li je krajnji cilj IUPAC-a bio da se osigura da se TFA više ne smatra PFAS-om u okviru propisa EU.
Međutim, projekat još nije završen, rekao je Metrangolo za FTM.
Pretnja „nepovratne“ štete
Ostaje da se vidi kako će i da li će uopšte, sve veća kontrola TFA da se pretvori u akciju povodom prisustva hemikalije u vodi za piće i pesticidima u EU.
Evropska komisija je zatražila od Svetske zdravstvene organizacije (SZO) da utvrdi relevantne PFAS u vodi za piće i da preporuči ažurirane vrednosti zasnovane na zdravstvenim faktorima za ove hemikalije, posebno TFA.
SZO bi mogla da predloži takvu vrednost za transmasne kiseline koju bi Komisija mogla da razmotri prilikom predlaganja novih parametarskih vrednosti za perftorirane masne kiseline (PFAS) u sledećoj reviziji direktive EU o vodi za piće, navodi se u nedavnom radu EurEau, lobističke grupe za evropske kompanije za vodu.
Olivije Lobel, generalni sekretar EurEau-a, rekao je da će preporuka SZO verovatno biti dostavljena sledeće godine i da bi mogla da dovede do normi koje će se na kraju „snižavati tokom vremena“.
Prema važećoj direktivi o vodi za piće, države članice EU treba da se pridržavaju tehničkih smernica do sredine januara, iako one nisu obavezujuće.
Manje od deset zemalja EU je implementiralo parametar „PFAS Total“ u nacionalno ili regionalno zakonodavstvo, prema broju FTM-a, a od onih koje su to učinile, mnoge su ga zadržale kao opcioni kriterijum – što znači da je malo verovatno da će ikada biti sproveden.
Belgijski region Flandrija je čak otišao toliko daleko da je potpuno redefinisao parametar, eksplicitno isključujući ultrakratke PFAS kao što je TFA.
zahtevaju da voda koja se koristi u pripremi hrane bude u skladu sa neizmenjenim parametrom „PFAS Total“.
Iako regulatorni pregledi i procesi sporo napreduju, neki naučnici upozoravaju da vreme ističe – da su potrebne hitne akcije kako bi se rešila globalna pretnja koju predstavljaju transmasne kiseline.
Svet mora „što pre smanjiti emisije TFA kako bi zaštitio buduće generacije od potencijalnih nepovratnih efekata akumulacije TFA“, upozorio je članak objavljen u časopisu Environmental Science & Technology prošlog oktobra.
PRILOG PPNS GLOBALNA PRETNJA OD NEPOVRATNE AKUMULACIJE TRIFLUOROSIRĆETNE KISELINE (TFA) NAUKA I TEHNOLOGIJA ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE
Na kraju krajeva, Holand iz Opservatorije korporativne Evrope je rekao da je tokom protekle godine došlo do „radikalnog pomeranja političke agende EU ka željama industrije za deregulacijom“.
„Ovo će prouzrokovati neviđene troškove i štetu za društvo u celini“, rekla je ona.
„Veliki zagađivači, naravno, ne računaju da će platiti te troškove.“
Tomas Gurden Obrada: Prviprvinaskali.com Karikature: Corporate Europe Grafika: City of Riverside, California Izvor: FTM, 1. 7. 2025.
Komentara: 0