U prekretničkom potezu za globalnu zaštitu životne sredine, Komitet ministara Saveta Evrope danas je usvojio novu Konvenciju o zaštiti životne sredine putem krivičnog prava, pružajući osnovu za koherentniji odgovor krivičnog pravosuđa država na ekološki kriminal, uključujući i prekogranični.
Odražavajući kolektivni odgovor na „trostruku planetarnu krizu“ klimatskih promena, zagađenja i gubitka biodiverziteta, sporazum je međunarodni pravno obavezujući instrument posebno usmeren na krivične dimenzije štete po životnu sredinu. On pruža snažan pravni okvir državama za borbu protiv ozbiljnih ekoloških zločina koji su ponekad ostajali nekažnjeni ili nedovoljno procesuirani.
Novi sporazum, usvojen konsenzusom, predstavlja snažan poziv na akciju. Razvijali su ga tokom dve godine stručnjaci i zainteresovane strane iz 46 država članica, uz doprinose EU, UN, Interpola i civilnog društva širom Evrope i šire. On pojačava poruku da uništavanje životne sredine nije samo neuspeh politike, već može predstavljati i zločin i zahteva snažne pravne alate i međunarodnu saradnju. Konvencija uključuje mehanizam praćenja kako bi se osigurala efikasna primena i odgovornost.
Sporazum definiše i kriminalizuje širok spektar krivičnih dela vezanih za životnu sredinu i omogućava državama da gone namerno ponašanje koje rezultira ekološkim katastrofama koje su ekvivalentne ekocidu.
Odredbe o korporativnoj odgovornosti, sankcijama, nadležnosti i organizovanom kriminalu odražavaju evoluirajuću prirodu ekoloških krivičnih dela i njihove veze sa transnacionalnim kriminalnim mrežama.
„Ova Konvencija menja pravila igre u zaštiti životne sredine“, rekao je generalni sekretar Saveta Evrope Alen Berse. „Ona se direktno bavi današnjim hitnim ekološkim pretnjama i koristi snagu krivičnog pravosuđa za odbranu Planete. Konvencija je jedan od stubova naše nove Strategije za životnu sredinu. Zajedno, one označavaju hrabar korak napred, povezujući akcije u oblasti zaštite životne sredine sa ljudskim pravima, demokratijom i vladavinom prava.“
Usvojena Strategija SE o životnoj sredini
Pored novog ugovora, Komitet ministara je danas usvojio i novu dugoročnu strategiju za životnu sredinu , usmerenu na rešavanje ubrzane ekološke krize kroz prizmu ljudskih prava, demokratskog upravljanja i vladavine prava.
Nadovezujući se na zamah Deklaracije iz Rejkjavika iz 2023. godine, ova sveobuhvatna strategija – uz podršku operativnog akcionog plana – postavlja pet strateških ciljeva za rešavanje međusobno povezanih pretnji klimatskih promena, zagađenja i gubitka biodiverziteta. Ovi ciljevi su:
- integrisati ljudska prava u politike zaštite životne sredine — i obrnuto
- jačanje demokratskog upravljanja u pitanjima životne sredine
- da podrži i zaštiti branioce ljudskih prava u oblasti životne sredine, zaštitnike životne sredine i uzbunjivače
- sprečavanje i krivično gonjenje zločina vezanih za životnu sredinu
- zaštititi divlje životinje, ekosisteme, staništa i predele.
Strategija poziva na pravedne tranzicije, inkluzivno učešće javnosti, snažnu podršku braniocima ljudskih prava u oblasti životne sredine, povećanu transparentnost i odgovornost i priznavanje prava na čistu, bezbednu i održivu životnu sredinu na nacionalnom nivou. Ona se bavi nazadovanjem demokratije, dezinformacijama i nesrazmernim uticajima degradacije životne sredine na ranjive zajednice.
Ključno je da naglašava sprečavanje i krivično gonjenje ekoloških krivičnih dela, postavljajući temelje za jače pravne okvire i mehanizme odgovornosti – pravac usklađen sa novousvojenom konvencijom.
Strategija takođe pojačava obaveze očuvanja divljih životinja, ekosistema i predela, oslanjajući se na dugogodišnje instrumente Saveta kao što su Bernska i konvencija o predelima .
Kroz ciljane inicijative i međunarodnu saradnju, Savet Evrope zamišlja budućnost u kojoj sva ljudska bića uživaju svoja ljudska prava i žive u čistom, zdravom i održivom okruženju, nudeći smelu i blagovremenu mapu puta za otporniju i pravedniju budućnost.
Luksemburg, 14. maj 2025.
Domaća struka o Konvenciji
- Ova Konvencija obavezuje države da u celokupnom pravnom sistemu propišu takve zakone, koji će ekološka krivična dela i uopšte zagađenje životne sredine, tretirati mnogo ozbiljnije. Dakle, ne samo kao prekršaje ili propuste u postupcima izdavanja dozvola, već kao ozbiljna krivična dela koja imaju negativan uticaj ne samo na pojedince već i na čitavo društvo.
Celokupna zaštita životne sredine, pa i krivičnim pravom, podrazumeva mnogo šire od toga, dakle, podrazumeva da propišete neke posebne oblike koja se odnose na najteža zagađenja, kada imamo masovne požare ili velike industrijske akcidente, i to je jedan od osnova koji proizlaze iz Strategije i Konvencije.
Jako je važno da paralelno sa uvođenjem strožih kazni ili novih krivičnih dela protiv životne sredine, radite i na podizanju kapaciteta, a podizanje kapaciteta i koraci koji treba da dovedu do bolje zaštite životne sredine su definisani u Strategiji. Pre svega obrazovanje i podizanje kapaciteta sudija i tužilaca, ali i inspektora i službenika Ministarstva unutrašnjih poslova, dakle svih onih koji su u lancu postupka koji treba da dovede do određene odluke.
Ovo je bio trenutak da sledeći Rezoluciju UN iz 2022. godine, kojom se pravo na zdravu, čistu i održivu životnu sredinu određuje kao jedno od osnovnih ljudskih prava, slično pokuša i sa evropskom Konvencijom. To je propušteno.
U sadašnjem sistemu primene Konvencije, zaštitu koju pruža Evropski sud za ljudska prava moguće je postići samo posredno. Vi možete štititi narušeno stanje životne sredine, ali samo ukoliko su zbog toga narušena neka druga osnovna ljudska prava. Nadam da će se stvari promeniti jer postoje ozbiljne inicijative za to.
Profesorka ekološkog prava na Pravnom fakultetu Mirjana Drenovak Ivanović za RTS
ARHIVA PPNS STRAZBUR: REZOLUCIJOM SE TRAŽI DA EKOCID, UNIŠTAVANJE ČOVEKOVE OKOLINE, POSTANE KRIVIČNO DELO

Integralni sadržaj Konvencije
134. sednica Komiteta ministara
(Luksemburg, 13-14. maj 2025.)
Konvencija Saveta Evrope o zaštiti životne sredine putem krivičnog prava
Preambula
Države članice Saveta Evrope i ostale potpisnice ove Konvencije,
Podsećajući na Deklaraciju iz Rejkjavika, usvojenu na 4. samitu šefova država i vlada Saveta Evrope (Rejkjavik, 16-17. maj 2023. godine), u kojoj su šefovi država i vlada Saveta Evrope izjavili svoju posvećenost jačanju svog rada u Savetu Evrope na aspektima ljudskih prava u životnoj sredini, identifikovanju izazova koje postavlja trostruka planetarna kriza zagađenja, klimatskih promena i gubitka biodiverziteta za ljudska prava, i doprinosu razvoju zajedničkih odgovora na to;
Podsećajući na Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (ETS br. 5, 1950) i njene protokole, Konvenciju o očuvanju evropske divlje životinje i prirodnih staništa (ETS br. 104, 1979) i Konvenciju Saveta Evrope o pejzažu (ETS br. 176, 2000);
Uzimajući u obzir Evropsku konvenciju o ekstradiciji (ETS br. 24, 1957) i njene protokole, Evropsku konvenciju o međusobnoj pomoći u krivičnim stvarima (ETS br. 30, 1959) i njene protokole, Evropsku konvenciju o međunarodnoj validnosti krivičnih presuda (ETS br. 70, 1970), Evropsku konvenciju o prenosu postupka u krivičnim stvarima (ETS br. 73, 1972), Krivičnopravnu konvenciju o korupciji (ETS br. 173, 1999), Konvenciju o sajber kriminalu (ETS br. 185, 2001) i njene protokole i Konvenciju Saveta Evrope o pranju novca, pretraživanju, zapleni i konfiskaciji prihoda od krivičnog dela i o finansiranju terorizma (CETS br. 198, 2005);
Uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti pojedinaca u pogledu automatske obrade ličnih podataka (ETS br. 108, 1981) i Protokol o izmenama i dopunama Konvencije o zaštiti pojedinaca u pogledu automatske obrade ličnih podataka (CETS br. 223, 2018);
Podsećajući na sledeće preporuke Komiteta ministara državama članicama Saveta Evrope: Preporuka br. R (88) 18 o odgovornosti preduzeća koja imaju pravni subjektivitet za krivična dela počinjena u obavljanju njihovih aktivnosti, Preporuka br. R (96) 8 o politici prema kriminalu u Evropi u vreme promena, PreporukaPreporuka (2001)11 o vodećim principima borbe protiv organizovanog kriminala, PreporukaCM/Rec(2014)7 o zaštiti uzbunjivača, PreporukaCM/Rec(2022)9 o zaštiti svedoka i saradnika pravosuđa i PreporukaCM/Rec(2022)20 o ljudskim pravima i zaštiti životne sredine;
Podsećajući na Rezoluciju (77) 28 Komiteta ministara Saveta Evrope o doprinosu krivičnog prava zaštiti životne sredine;
Podsećajući na Rezoluciju 2398 (2021) i Preporuku 2213 (2021) Parlamentarne skupštine Saveta Evrope „Rešavanje pitanja krivične i građanske odgovornosti u kontekstu klimatskih promena“, Rezoluciju 2477 (2023) i Preporuku 2246 (2023) „Uticaj oružanih sukoba na životnu sredinu“ i Preporuku 2272 (2024) „Uključivanje ljudskog prava na bezbednu, čistu, zdravu i održivu životnu sredinu kroz proces iz Rejkjavika“, koje pozivaju na priznavanje ekocida, što je već obuhvaćeno zakonodavstvom pojedinih država članica Saveta Evrope i o čemu se raspravlja na međunarodnom nivou;
Uzimajući u obzir sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava koja postavlja važne standarde u vezi sa zaštitom ljudskih prava i životne sredine;
Imajući u vidu Direktivu (EU) 2024/1203 Evropskog parlamenta i Saveta od 11. aprila 2024. godine o zaštiti životne sredine putem krivičnog prava i kojom se zamenjuju direktive 2008/99/EZ i 2009/123/EZ;
Imajući u vidu Okvirnu konvenciju Ujedinjenih nacija o promeni klime (1992) i Konvenciju o pristupu informacijama, učešću javnosti u donošenju odluka i pristupu pravosuđu u pitanjima životne sredine (1998);
Imajući u vidu Konvenciju Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala (2000) i Konvenciju Ujedinjenih nacija protiv korupcije (2003);
Imajući u vidu Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES) (1973) i Konvenciju Ujedinjenih nacija o biološkoj raznovrsnosti (1992);
Imajući u vidu Međunarodnu konvenciju o sprečavanju zagađivanja sa brodova (MARPOL, 1973) i njene protokole, Međunarodnu konvenciju o bezbednosti ljudskog života na moru (SOLAS konvencija, 1974), Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravu mora (UNCLOS, 1982), Konvenciju o zaštiti i korišćenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera (1992) i Međunarodnu konvenciju Hong Konga o bezbednoj i ekološki ispravnoj reciklaži brodova (2009);
Imajući u vidu Konvenciju o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala i njen amandman (1979), Konvenciju o prekograničnom zagađivanju vazduha na velike udaljenosti (1979), Montrealski protokol o supstancama koje oštećuju ozonski omotač (1987), Bazelsku konvenciju o kontroli prekograničnog kretanja opasnog otpada i njegovom odlaganju (1989), Konvenciju o proceni uticaja na životnu sredinu u prekograničnom kontekstu (1991), Konvenciju o nuklearnoj bezbednosti (1994), Zajedničku konvenciju o bezbednosti upravljanja istrošenim gorivom i o bezbednosti upravljanja radioaktivnim otpadom (1997), Stokholmsku konvenciju o dugotrajnim organskim zagađivačima (2001) i Minamatsku konvenciju o živi (2013);
Podsećajući na principe Deklaracije Konferencije Ujedinjenih nacija o ljudskoj životnoj sredini (1972) i Rio deklaracije Ujedinjenih nacija o životnoj sredini i razvoju (1992);
Podsećajući na Pariski sporazum, usvojen na 21. Konferenciji strana Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o promeni klime (COP 21) 12. decembra 2015. godine i otvoren za potpisivanje 22. aprila 2016. godine, Glazgovski klimatski pakt, usvojen na COP 26, rezultat prvog globalnog pregleda usvojenog na COP 28 i Kunming-Monrealski globalni okvir za biološku raznolikost, koji su usvojile strane Konvencije Ujedinjenih nacija o biološkoj raznolikosti 18. decembra 2022. godine;
Podsećajući na sledeće rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija: A/RES/75/196 od 16. decembra 2020. godine, pod nazivom „Jačanje programa Ujedinjenih nacija za sprečavanje kriminala i krivično pravosuđe, posebno njegovih kapaciteta za tehničku saradnju“; A/RES/76/185 od 16. decembra 2021. godine, pod nazivom „Sprečavanje i borba protiv zločina koji utiču na životnu sredinu“; A/RES/76/300 od 28. jula 2022. godine, pod nazivom „Ljudsko pravo na čistu, zdravu i održivu životnu sredinu“; i A/RES/77/325 od 25. avgusta 2023. godine, pod nazivom „Suzbijanje ilegalne trgovine divljim životinjama“;
Podsećajući na sledeće rezolucije Ekonomskog i socijalnog saveta Ujedinjenih nacija: Rezoluciju 2013/40 od 25. jula 2013. godine „Sprečavanje kriminala i odgovori krivičnog pravosuđa na ilegalnu trgovinu zaštićenim vrstama divlje faune i flore“, Rezoluciju 2008/25 od 24. jula 2008. godine „Međunarodna saradnja u sprečavanju i borbi protiv ilegalne međunarodne trgovine šumskim proizvodima, uključujući drvo, divlje životinje i druge šumske biološke resurse“ i Rezoluciju 1996/10 od 23. jula 1996. godine „Uloga krivičnog prava u zaštiti životne sredine“;
Podsećajući na Kjoto deklaraciju o unapređenju prevencije kriminala, krivičnog pravosuđa i vladavine prava: ka ostvarivanju Agende za održivi razvoj do 2030. godine, koju je usvojio Četrnaesti kongres Ujedinjenih nacija o prevenciji kriminala i krivičnom pravosuđu, održan u Kjotu, Japan, od 7. do 12. marta 2021. godine;
Podsećajući na sledeće rezolucije Konferencije strana Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala: Rezoluciju 11/3 iz oktobra 2022. godine pod nazivom „Rezultati zajedničke tematske diskusije Radne grupe vladinih stručnjaka za tehničku pomoć i Radne grupe za međunarodnu saradnju o primeni Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala za sprečavanje i borbu protiv transnacionalnog organizovanog kriminala koji utiče na životnu sredinu“, Rezoluciju 31/1 iz maja 2022. godine Komisije za sprečavanje kriminala i krivično pravosuđe pod nazivom „Jačanje međunarodnog pravnog okvira za međunarodnu saradnju u cilju sprečavanja i borbe protiv nezakonite trgovine divljim životinjama“, kao i Rezoluciju 10/6 iz oktobra 2020. godine pod nazivom „Sprečavanje i borba protiv krivičnih dela koja utiču na životnu sredinu, a koja spadaju u delokrug Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala“ i;
Prepoznajući primarnu ulogu i odgovornost država u definisanju svojih politika i strategija za sprečavanje i borbu protiv ekološkog kriminala;
Uzimajući u obzir postojeća istraživanja o troškovima ekološkog kriminala;
Priznajući da aktivnosti organizovanog ekološkog kriminala ometaju i potkopavaju napore koje države preduzimaju u zaštiti životne sredine, promociji vladavine prava i postizanju održivog razvoja;
Prepoznajući da ekološki kriminal ima negativan uticaj na ekonomije, javno zdravlje, bezbednost ljudi, bezbednost hrane, sredstva za život i staništa;
Prepoznajući fundamentalnu ulogu efikasne međunarodne saradnje u sprečavanju i borbi protiv ekološkog kriminala i, u tom cilju, priznajući važnost rešavanja, suočavanja i efikasnog reagovanja na međunarodne izazove i prepreke koje ometaju takvu saradnju;
Priznajući takođe važan doprinos drugih relevantnih zainteresovanih strana, uključujući privatni sektor, civilno društvo, nevladine organizacije, medije, akademsku zajednicu i naučnu zajednicu, u sprečavanju i borbi protiv ekološkog kriminala;
Priznajući takođe da, u oblasti zaštite životne sredine, civilno društvo, uključujući ekološke nevladine organizacije, igra važnu ulogu u doprinosu podizanju javne svesti o pitanjima životne sredine i u oblasti sprečavanja i otkrivanja krivičnih dela u oblasti životne sredine;
Prepoznajući važnost dužne pažnje pravnih lica kako bi se osigurala zaštita životne sredine i sprečili ekološki prekršaji;
Prepoznajući da ekološki kriminal sve više ima eksteritorijalne efekte i poprima oblik međunarodne trgovine ljudima, što, zajedno sa ubrzanjem fenomena degradacije (klimatske promene, erozija biodiverziteta, iscrpljivanje prirodnih resursa, uništavanje staništa itd.), podstiče potrebu za opštim minimalnim standardima u krivičnom pravu kao delu zajedničkog i zajedničkog međunarodnog okvira;
Priznajući da ekološki zločini mogu imati mnogo oblika, koje zakon treba da identifikuje, definiše i kriminalizuje na jasan, efikasan i srazmeran način, u potpunosti poštujući princip zakonitosti;
Priznajući da neka namerna ponašanja obuhvaćena ovom Konvencijom mogu prouzrokovati posebno tešku štetu po životnu sredinu i da to treba priznati kao posebno teško krivično delo,
Dogovorili su se o sledećem:
Poglavlje I – Svrha, obim, definicije i nediskriminacija
Član 1 – Ciljevi Konvencije
1. Ciljevi ove Konvencije su da:
a. efikasno sprečava i bori se protiv ekološkog kriminala;
b. promovisati i unapređivati nacionalnu i međunarodnu saradnju u borbi protiv ekološkog kriminala;
c. utvrditi minimalna pravila koja će voditi države u njihovom nacionalnom zakonodavstvu;
i time promovišu i unapređuju zaštitu životne sredine.
2. Da bi se osiguralo efikasno sprovođenje njenih odredbi od strane strana, ova Konvencija uspostavlja poseban mehanizam praćenja.
Član 2 – Obim Konvencije
1. Ova konvencija se primenjuje na sprečavanje, otkrivanje, istragu, krivično gonjenje i sankcionisanje krivičnih dela utvrđenih u skladu sa ovom konvencijom.
2. Ova konvencija se primenjuje u vreme mira i u situacijama oružanog sukoba, ratnog vremena ili okupacije.
Član 3 – Definicije
Za potrebe ove Konvencije:
a. izraz „nezakonito“ značiće kršenje domaćeg zakona, propisa, administrativne odredbe ili odluke koju je doneo nadležni organ u cilju zaštite životne sredine. Radnja će biti nezakonita čak i ako se vrši po ovlašćenju nadležnog organa jedne strane kada je ovlašćenje dobijeno prevarom ili korupcijom, iznudom ili prinudom;
b. izraz „voda“ označava sve kategorije površinskih voda, uključujući reke, jezera, prelazne vode, priobalne vode, sva podzemna vodna tela i sve morske vode, uključujući okeane i mora;
c. termin „ekosistem“ označava dinamičan kompleks biljnih, gljivičnih, životinjskih i mikroorganizamskih zajednica i njihovog neživog okruženja koji međusobno deluju kao funkcionalna jedinica. Uključuje tipove staništa, staništa vrsta i populacije vrsta;
g. izraz „otpad“ označava svaku supstancu ili predmet koji vlasnik odbacuje, namerava da odbaci ili je dužan da odbaci.
Član 4 – Princip nediskriminacije
Sprovođenje odredbi ove Konvencije od strane strana biće obezbeđeno bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, starost, veroispovest, političko ili bilo koje drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno poreklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje, seksualna orijentacija, zdravstveno stanje, invaliditet ili drugi status.
Poglavlje II – Integrisane politike i prikupljanje podataka
Član 5 – Sveobuhvatne i koordinisane politike
1. Strane će preduzeti neophodne zakonske ili druge mere da usvoje i sprovedu efikasne, sveobuhvatne i koordinisane politike koje obuhvataju odgovarajuće mere za sprečavanje i borbu protiv izvršenja bilo kog krivičnog dela utvrđenog u skladu sa ovom Konvencijom.
2. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne ili druge mere za uspostavljanje odgovarajućih mehanizama za koordinaciju i saradnju na strateškom i operativnom nivou između svih svojih nadležnih organa koji su uključeni u sprečavanje i borbu protiv krivičnih dela utvrđenih u skladu sa ovom Konvencijom. Takvi mehanizmi će biti usmereni na:
a. obezbeđivanje zajedničkog razumevanja odnosa između krivičnog i administrativnog sprovođenja zakona, kao i usvajanje zajedničkih prioriteta i praksi;
b. razmenu informacija u strateške i operativne svrhe u okviru nacionalnog prava, uključujući pravila o zaštiti podataka; i
c. razmena najboljih praksi.
3. Strane će razmotriti imenovanje ili osnivanje jednog ili više zvaničnih tela odgovornih za koordinaciju, sprovođenje, praćenje i evaluaciju politika i mera za sprečavanje i borbu protiv izvršenja bilo kog krivičnog dela utvrđenog u skladu sa ovom Konvencijom, uzimajući u obzir svoje ustavne tradicije, pravne sisteme i nacionalne okolnosti.
4. Mere preduzete u skladu sa ovim članom obuhvataju sve relevantne aktere, kao što su vladine agencije, nacionalni, regionalni i lokalni parlamenti i vlasti, uključujući pravosuđe, javne tužioce, agencije za sprovođenje zakona i, gde je to prikladno, nevladine organizacije i druge relevantne organizacije i subjekte.
5. Strane će razmotriti dodeljivanje specijalizovanih istražnih jedinica, tužilaca i sudija za rad na sprečavanju, istrazi, gonjenju i presuđivanju za krivična dela utvrđena u skladu sa ovom Konvencijom, uzimajući u obzir svoje ustavne tradicije, pravne sisteme i nacionalne okolnosti; i uz dužno poštovanje pravila koja regulišu status i funkcije pravnih stručnjaka.
Član 6 – Nacionalna strategija
Strane će preduzeti neophodne zakonodavne ili druge mere za uspostavljanje i objavljivanje nacionalne strategije za sprečavanje i borbu protiv krivičnih dela utvrđenih u skladu sa ovom Konvencijom, koja se bavi:
a. ciljevi i prioriteti nacionalne politike u ovoj oblasti;
b. uloge i odgovornosti nadležnih organa;
c. potrebni resursi i kako će se podržati specijalizacija stručnjaka za sprovođenje zakona;
g. aranžmani za redovnu procenu da li se ciljevi takve nacionalne strategije postižu; i
e. pomoć međunarodnih mreža koje se bave pitanjima direktno relevantnim za sprečavanje i borbu protiv krivičnih dela utvrđenih u skladu sa ovom Konvencijom i povezanih povreda.
Član 7 – Resursi
Strane će izdvojiti odgovarajuće finansijske i ljudske resurse za sprečavanje i borbu protiv izvršenja bilo kog krivičnog dela utvrđenog u skladu sa ovom Konvencijom.
Član 8 – Obuka stručnjaka
1. Strane će obezbediti odgovarajuću i redovnu multidisciplinarnu, tehničku i pravnu obuku za relevantne stručnjake koji se bave sprečavanjem, otkrivanjem, istragom, krivičnim gonjenjem i presuđivanjem za krivična dela utvrđena u skladu sa ovom Konvencijom, uz dužno poštovanje pravila koja regulišu status i funkcije pravnih stručnjaka.
2. Strane će podsticati uključivanje instrukcija o koordinisanoj međuagencijskoj saradnji u obuku navedenu u stavu 1 ovog člana, kako bi se omogućilo sveobuhvatno i odgovarajuće rešavanje upućivanja u slučajevima koji se tiču krivičnih dela utvrđenih u skladu sa ovom Konvencijom.
Član 9 – Prikupljanje podataka i istraživanje
1. Radi sprovođenja ove konvencije, strane se obavezuju da:
a. prikupljati relevantne statističke podatke u redovnim intervalima o slučajevima koji se tiču krivičnih dela utvrđenih u skladu sa ovom Konvencijom; i
b. promovisati istraživanje u oblasti ekološkog kriminala, kako bi se proučili njegovi uzroci i posledice, učestalost i stope osuđujućih presuda, kao i efikasnost mera preduzetih za sprovođenje ove Konvencije.
2. Strane će dostaviti Komitetu strana, kako je navedeno u članu 46 ove konvencije, informacije prikupljene u skladu sa ovim članom.
3. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne ili druge mere kako bi osigurale da informacije prikupljene u skladu sa ovim članom budu dostupne javnosti.
Poglavlje III – Prevencija
Član 10 – Opšte obaveze
Strane će preduzeti neophodne zakonodavne ili druge mere za sprečavanje izvršenja bilo kog krivičnog dela utvrđenog u skladu sa ovom Konvencijom od strane bilo kog fizičkog ili pravnog lica, gde je to prikladno u saradnji sa civilnim društvom i nevladinim organizacijama.
Član 11 – Podizanje svesti
1. Strane će preduzeti neophodne mere za promociju ili organizovanje informativnih i kampanja za podizanje svesti u vezi sa sprečavanjem i borbom protiv ekološkog kriminala, gde je to prikladno, u saradnji sa civilnim društvom i nevladinim organizacijama.
2. Strane će preduzeti neophodne mere kako bi osigurale široku distribuciju informacija među širom javnošću o merama koje su dostupne za sprečavanje krivičnih dela utvrđenih u skladu sa ovom Konvencijom.
Glava IV – Materijalno krivično pravo
Odeljak 1 – Zagađenje, proizvodi i supstance
Član 12 – Prekršaji vezani za nezakonito zagađenje
Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da u svom domaćem pravu utvrde kao krivično delo, kada je učinjeno nezakonito i namerno, ispuštanje, emisija ili unošenje količine materijala ili supstanci, energije ili jonizujućeg zračenja u vazduh, zemljište ili vodu, koje uzrokuje ili je verovatno da će izazvati smrt ili tešku povredu bilo koje osobe ili značajnu štetu po kvalitet vazduha, kvalitet zemljišta ili kvalitet vode, ili po životinje ili biljke.
Član 13 – Prekršaji vezani za stavljanje na tržište proizvoda koji krše ekološke zahteve
Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da utvrde kao krivično delo u svom domaćem pravu, kada je učinjeno nezakonito i namerno, stavljanje na tržište, kršeći zabranu ili drugi zahtev usmeren na zaštitu životne sredine, proizvoda čija upotreba rezultira ispuštanjem, emisijom ili unošenjem količine materijala ili supstanci, energije ili jonizujućeg zračenja u vazduh, zemljište ili vodu, što uzrokuje ili je verovatno da će izazvati smrt ili tešku povredu bilo koje osobe ili značajne šteta po kvalitet vazduha, vode ili zemljišta, ili po životinje ili biljke kao rezultat upotrebe proizvoda u većem obimu, odnosno upotrebe proizvoda od strane više korisnika, bez obzira na njihov broj.
Član 14 – Prekršaji u vezi sa hemijskim supstancama
1. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da utvrde kao krivično delo u svom domaćem pravu, kada je učinjeno nezakonito i namerno, proizvodnju, stavljanje ili stavljanje na raspolaganje na tržište, uvoz, izvoz ili upotrebu regulisanih hemijskih supstanci, bilo same, u smešama ili u proizvodima, uključujući njihovo ugrađivanje u proizvode, kada je takvo ponašanje zabranjeno domaćim pravom usmerenim na zaštitu životne sredine i koje uzrokuje ili je verovatno da će izazvati smrt ili tešku povredu bilo koje osobe ili značajnu štetu po kvalitet vazduha, kvalitet zemljišta ili kvalitet vode, ili životinja ili biljaka.
2. Strane mogu identifikovati domaće odredbe koje odluče da podvrgnu stavu 1 ovog člana i obavestiti o njima Sekretarijat.
Član 15 – Prekršaji u vezi sa radioaktivnim materijalom ili supstancama
Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da u svom domaćem pravu utvrde kao krivično delo, kada je počinjeno nezakonito i namerno, proizvodnju, preradu, rukovanje, upotrebu, držanje, skladištenje, transport, uvoz, izvoz ili odlaganje radioaktivnog materijala ili supstanci, kada takvo ponašanje uzrokuje ili je verovatno da će uzrokovati smrt ili tešku povredu bilo koje osobe ili značajnu štetu po kvalitet vazduha, kvalitet zemljišta ili kvalitet vode, ili po životinje ili biljke.
Član 16 – Prekršaji u vezi sa živom
Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da u svom domaćem pravu utvrde kao krivično delo, kada je počinjeno nezakonito i namerno, proizvodnju, upotrebu, skladištenje, uvoz ili izvoz žive, jedinjenja žive i smeša žive i proizvoda sa dodatkom žive, kada takvo ponašanje uzrokuje ili je verovatno da će uzrokovati smrt ili tešku povredu bilo koje osobe ili značajnu štetu po kvalitet vazduha, kvalitet zemljišta ili kvalitet vode, ili po životinje ili biljke.
Član 17 – Prekršaji u vezi sa supstancama koje oštećuju ozonski omotač
Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da u svom domaćem zakonodavstvu utvrde kao krivično delo, kada je učinjeno nezakonito i namerno, proizvodnju, stavljanje na tržište, uvoz, izvoz, upotrebu ili ispuštanje supstanci koje oštećuju ozonski omotač, ili proizvodnju, stavljanje na tržište, uvoz ili izvoz proizvoda i opreme koji sadrže ili se oslanjaju na takve supstance.
Član 18 – Prekršaji u vezi sa fluorovanim gasovima staklene bašte
Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da u svom domaćem zakonodavstvu utvrde kao krivično delo, kada je učinjeno nezakonito i namerno, proizvodnju, stavljanje na tržište, uvoz, izvoz, upotrebu ili ispuštanje fluorovanih gasova staklene bašte, ili stavljanje na tržište ili uvoz proizvoda i opreme koji sadrže ili se oslanjaju na takve gasove.
Odeljak 2 – Otpad
Član 19 – Prekršaji u vezi sa nezakonitim sakupljanjem, tretmanom, transportom, oporavkom, odlaganjem ili otpremom otpada
1. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da u svom domaćem pravu utvrde kao krivično delo, kada je počinjeno nezakonito i namerno, sakupljanje, tretman, transport, oporavak ili odlaganje otpada, nadzor takvih operacija i naknadno održavanje odlagališta, uključujući mere koje se preduzimaju kao trgovac ili posrednik (upravljanje otpadom), kada takvo ponašanje:
a. odnosi se na opasan otpad kako je definisan u skladu sa domaćim zakonodavstvom i kada se radi o količini koja nije zanemarljiva; ili
b. odnosi se na drugi otpad osim onog navedenog u stavu 1.a ovog člana i uzrokuje ili je verovatno da će izazvati smrt ili tešku povredu bilo koje osobe ili značajnu štetu po kvalitet vazduha, kvalitet zemljišta ili kvalitet vode, ili po životinje ili biljke.
2. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da utvrde kao krivično delo u svom domaćem zakonodavstvu, kada je počinjen nezakonito i namerno, prekogranični prevoz otpada kada se takav prevoz vrši u količini koja nije zanemarljiva, bez obzira da li se vrši u jednoj pošiljci ili u nekoliko pošiljki koje izgledaju povezane.
Odeljak 3 – Instalacije
Član 20 – Prekršaji vezani za nezakonit rad ili zatvaranje postrojenja u kojem se obavlja opasna aktivnost
1. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da utvrde kao krivično delo u svom domaćem pravu, kada je učinjeno nezakonito i namerno, rad ili zatvaranje postrojenja u kome se obavlja opasna aktivnost, kada takvo ponašanje uzrokuje ili je verovatno da će uzrokovati smrt ili tešku povredu bilo koje osobe ili značajnu štetu po kvalitet vazduha, kvalitet zemljišta ili kvalitet vode, ili po životinje ili biljke.
2. Strane mogu identifikovati domaće odredbe koje odluče da podvrgnu stavu 1 ovog člana i obavestiti o njima Sekretarijat.
Član 21 – Prekršaji vezani za nezakonit rad ili zatvaranje postrojenja koje uključuje opasne materije
1. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da utvrde kao krivično delo u svom domaćem pravu, kada je učinjeno nezakonito i namerno, rad ili zatvaranje postrojenja u kojem se skladište ili koriste opasne supstance ili smeše, kada takvo ponašanje uzrokuje ili je verovatno da će uzrokovati smrt ili tešku povredu bilo koje osobe ili značajnu štetu po kvalitet vazduha, kvalitet zemljišta ili kvalitet vode, ili po životinje ili biljke.
2. Strane mogu identifikovati domaće odredbe koje odluče da podvrgnu stavu 1 ovog člana i obavestiti o njima Sekretarijat.
Odeljak 4 – Brodovi
Član 22 – Prekršaji vezani za nezakonito recikliranje brodova
Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da utvrde kao krivično delo prema svom domaćem pravu, kada je počinjeno nezakonito i namerno, nepoštovanje važećih zahteva od strane vlasnika broda koji nalažu reciklažu broda u postrojenjima za reciklažu brodova koja ispunjavaju potrebne ekološke standarde.
Član 23 – Prekršaji vezani za ispuštanje zagađujućih materija sa brodova
Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da se ispuštanje zagađujućih materija sa brodova, kada je učinjeno nezakonito i namerno, utvrdi kao krivično delo u skladu sa njihovim domaćim zakonodavstvom, kada takvo ponašanje uzrokuje ili je verovatno da će izazvati pogoršanje kvaliteta vode ili štetu po morsku sredinu.
Odeljak 5 – Prirodni resursi
Član 24 – Prekršaji u vezi sa nezakonitim zahvatanjem površinskih ili podzemnih voda
Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da u svom domaćem pravu utvrde kao krivično delo, kada je počinjeno nezakonito i namerno, crpljenje površinskih ili podzemnih voda koje uzrokuje ili će verovatno izazvati značajnu štetu ekološkom stanju ili potencijalu površinskih vodnih tela ili kvantitativnom stanju podzemnih vodnih tela.
Član 25 – Prekršaji u vezi sa trgovinom nezakonito posečenim drvetom
Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da u svom domaćem pravu utvrde kao krivično delo , kada je počinjeno nezakonito i namerno, stavljanje na tržište nezakonito posečenog drveta ili proizvoda dobijenih od takvog drveta, osim kada se postupak odnosi na zanemarljivu količinu.
Član 26 – Prekršaji vezani za nezakonito rudarstvo
1. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da utvrde kao krivično delo u svom domaćem pravu, kada su nezakonito i namerno izvršene, rudarske aktivnosti koje zahtevaju procenu uticaja na životnu sredinu ili ekvivalentnu proceduru zaštite životne sredine u skladu sa domaćim pravom, kada se obavljaju bez zakonski obavezne saglasnosti za izgradnju u vezi sa aspektima životne sredine utvrđenim domaćim pravom i kada uzrokuju ili je verovatno da će izazvati smrt ili tešku povredu bilo koje osobe ili značajnu štetu po kvalitet vazduha, kvalitet zemljišta ili kvalitet vode, ili životinja ili biljaka.
2. Strane mogu identifikovati domaće odredbe koje odluče da podvrgnu stavu 1 ovog člana i o njima obavestiti Sekretarijat.
Odeljak 6 – Biodiverzitet
Član 27 – Prekršaji vezani za nezakonito ubijanje, uništavanje, uzimanje i posedovanje zaštićene divlje faune ili flore
Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da u svom domaćem pravu utvrde kao krivično delo, kada je počinjeno nezakonito i namerno, ubijanje, uništavanje, uzimanje ili posedovanje jednog ili više primeraka zaštićenih vrsta divlje faune ili flore, uključujući uzimanje ili posedovanje delova ili derivata primeraka, osim kada se radnja odnosi na zanemarljivu količinu takvih primeraka, uzimajući u obzir, gde je to relevantno, status očuvanja vrste.
Član 28 – Prekršaji vezani za nezakonitu trgovinu zaštićenom divljom faunom ili florom
1. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da u svom domaćem pravu utvrde kao krivično delo, kada je učinjeno nezakonito i namerno, prodaju ili nuđenje na prodaju primerka ili primeraka zaštićenih vrsta divlje faune ili flore, ili njihovih delova ili derivata, osim u slučajevima kada se radnja odnosi na zanemarljivu količinu takvih primeraka, uzimajući u obzir, gde je to relevantno, status očuvanja vrste.
2. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da utvrde kao krivično delo u svom domaćem pravu, kada je počinjena nezakonito i namerno, prekograničnu trgovinu primercima zaštićenih vrsta divlje faune ili flore, ili njihovih delova ili derivata, osim u slučajevima kada se ponašanje odnosi na zanemarljivu količinu takvih primeraka, uzimajući u obzir, gde je to relevantno, status očuvanja vrste.
Član 29 – Prekršaji vezani za nezakonito pogoršavanje staništa unutar zaštićenog područja
1. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da utvrde kao krivično delo u svom domaćem pravu, kada je počinjeno nezakonito i namerno, izazivanje pogoršanja staništa unutar zaštićenog područja ili uznemiravanje zaštićenih životinjskih vrsta unutar zaštićenog područja, kako je definisano u domaćem pravu, kada je ovo pogoršanje ili uznemiravanje značajno.
2. Strane mogu identifikovati staništa unutar zaštićenog područja i zaštićene životinjske vrste koje odluče da podvrgnu stavu 1 ovog člana i o tome obavestiti Sekretarijat.
Član 30 – Prekršaji u vezi sa invazivnim stranim vrstama
Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da u svom domaćem pravu utvrde kao krivično delo, kada je učinjeno nezakonito i namerno, unošenje na nacionalnu teritoriju, stavljanje na tržište, držanje, uzgoj, transport, korišćenje, razmenu, dozvoljavanje razmnožavanja, uzgoja ili kultivacije, ispuštanje u životnu sredinu ili širenje invazivnih stranih vrsta koje su u domaćem pravu definisane kao vrste od značaja za životnu sredinu, kada takvo ponašanje uzrokuje ili je verovatno da će uzrokovati smrt ili ozbiljnu povredu bilo koje osobe ili značajnu štetu po kvalitet vazduha, kvalitet zemljišta ili kvalitet vode, ili po životinje ili biljke.
Član 7 – Posebno težak prekršaj
Član 31 – Posebno teško krivično delo
Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da bi se bilo koje od krivičnih dela utvrđenih u skladu sa ovom Konvencijom utvrdilo kao posebno teško krivično delo, kada je učinjeno namerno i kada takvo krivično delo uzrokuje uništenje ili uzrokuje nepovratnu, široko rasprostranjenu i značajnu štetu, ili uzrokuje dugotrajnu, široko rasprostranjenu i značajnu štetu ekosistemu značajne veličine ili ekološke vrednosti, ili staništu unutar zaštićenog područja, ili kvalitetu vazduha, zemljišta ili vode.
Član 8 – Opšte odredbe krivičnog prava
Član 32 – Podstrekavanje, pomaganje i podržavanje i pokušaj
1. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da utvrde kao krivično delo, kada je učinjeno nezakonito i namerno, podsticanje ili pomaganje i podržavanje izvršenja krivičnih dela utvrđenih u skladu sa ovom Konvencijom.
2. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere da pokušaje izvršenja krivičnih dela utvrđenih u skladu sa članovima 12 do 21, 23 do 25, 28 stav 2 i 30 ove Konvencije utvrde kao krivična dela, kada su učinjena nezakonito i namerno.
3. Strane će razmotriti preduzimanje neophodnih zakonodavnih mera kako bi se pokušaji izvršenja krivičnih dela utvrđenih u skladu sa članovima 27 i 28, stav 1, ove Konvencije utvrdili kao krivična dela, kada su učinjena nezakonito i namerno.
Član 33 – Nadležnost
1. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere za uspostavljanje nadležnosti nad bilo kojim krivičnim delom utvrđenim u skladu sa ovom Konvencijom, kada je krivično delo počinjeno:
a. na njihovoj teritoriji;
b. na brodu koji vijori njihovu zastavu;
c. na brodu aviona registrovanog prema njihovim zakonima; ili
d. od strane jednog od njihovih državljana.
2. Strane će razmotriti preduzimanje neophodnih zakonodavnih mera za uspostavljanje nadležnosti nad bilo kojim krivičnim delom utvrđenim u skladu sa ovom Konvencijom, kada je krivično delo počinjeno protiv jednog od njihovih državljana.
3. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere za uspostavljanje nadležnosti nad bilo kojim krivičnim delom utvrđenim u skladu sa ovom Konvencijom, kada se navodni počinioci nalaze na njihovoj teritoriji i ne mogu biti izručeni drugoj državi, isključivo na osnovu svog državljanstva.
4. Kada više od jedne strane polaže pravo na nadležnost nad navodnim krivičnim delom utvrđenim u skladu sa ovom Konvencijom, dotične strane će se, gde je to prikladno, konsultovati jedna sa drugom radi utvrđivanja najprikladnije nadležnosti za krivično gonjenje.
5. Bez ugrožavanja opštih pravila međunarodnog prava, ova Konvencija ne isključuje bilo koju krivičnu nadležnost koju Strana vrši u skladu sa svojim domaćim zakonodavstvom.
Član 34 – Odgovornost pravnih lica
1. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere kako bi osigurale da pravna lica mogu biti odgovorna za krivična dela utvrđena u skladu sa ovom Konvencijom, kada su počinjena u njihovu korist od strane bilo kog fizičkog lica, koje deluje pojedinačno ili kao deo organa pravnog lica, a koje ima vodeći položaj u tom pravnom licu, na osnovu:
a. ovlašćenje za zastupanje pravnog lica;
b. ovlašćenje za donošenje odluka u ime pravnog lica; ili
c. ovlašćenje za vršenje kontrole unutar pravnog lica.
2. Pored slučajeva predviđenih u stavu 1. ovog člana, stranke će preduzeti neophodne zakonodavne mere kako bi osigurale da pravno lice može biti odgovorno kada je nedostatak nadzora ili kontrole od strane fizičkog lica navedenog u stavu 1. ovog člana omogućio izvršenje krivičnog dela utvrđenog u skladu sa ovom Konvencijom u korist tog pravnog lica od strane fizičkog lica koje deluje po njegovom ovlašćenju.
3. U skladu sa pravnim principima Strane, odgovornost pravnog lica može biti krivična, građanska ili upravna.
4. Takva odgovornost neće uticati na krivičnu odgovornost fizičkog lica koje je počinilo krivično delo.
Član 35 – Sankcije i mere
1. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere kako bi osigurale da se krivična dela utvrđena u skladu sa ovom Konvencijom, kada ih počine fizička lica, kažnjavaju efikasnim, srazmernim i odvraćajućim sankcijama, koje uzimaju u obzir težinu krivičnog dela. Dostupne sankcije uključuju zatvor, a mogu uključivati i novčane sankcije.
2. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere kako bi osigurale da pravna lica koja se smatraju odgovornim u skladu sa članom 34 budu podložna efikasnim, srazmernim i odvraćajućim sankcijama, koje će uključivati krivične ili nekrivične novčane sankcije, a mogu uključivati i druge mere, kao što su:
a. zabrana obavljanja komercijalne delatnosti;
b. isključenje iz prava na javne davanja ili pomoć;
c. isključenje iz pristupa javnom finansiranju, uključujući tenderske postupke, grantove i koncesije, i oduzimanje dozvola i ovlašćenja;
d. stavljanje pod sudski nadzor;
e. sudska odluka o likvidaciji;
f. suspenzija, povlačenje ili ukidanje dozvola ili ovlašćenja za obavljanje aktivnosti koje su rezultirale odgovarajućim krivičnim delom;
g. tamo gde postoji javni interes, objavljivanje cele ili dela sudske odluke u vezi sa prekršajem protiv životne sredine, bez uticaja na pravila o privatnosti ili zaštiti podataka; ili
h. obaveza uspostavljanja sistema dužne pažnje radi unapređenja usklađenosti sa ekološkim standardima.
3. Strane će usvojiti, u najvećoj mogućoj meri u okviru svojih domaćih pravnih sistema, takve zakonske i druge mere koje mogu biti neophodne da bi se omogućilo zamrzavanje, zaplena i konfiskacija:
a. sredstva, što znači bilo koja imovina koja se koristi ili je namenjena da se koristi, na bilo koji način, u celini ili delimično, za izvršenje jednog ili više krivičnih dela utvrđenih u skladu sa ovom Konvencijom; i
b. prihod od krivičnog dela stečen krivičnim delima utvrđenim u skladu sa ovom Konvencijom, ili imovina čija vrednost odgovara takvom prihodu.
4. Strane će razmotriti preduzimanje neophodnih zakonodavnih i drugih mera, u skladu sa svojim domaćim zakonodavstvom, kako bi se među sankcijama i merama koje se primenjuju na fizička i pravna lica uključila i obnavljanje životne sredine, u skladu sa sledećim odredbama:
a. nadležni organ može naložiti vraćanje životne sredine u prethodni položaj u vezi sa prekršajem utvrđenim u skladu sa ovom Konvencijom, pod određenim uslovima; i
b. nadležni organ može da izda nalog za vraćanje životne sredine u prethodno stanje koji nije ispunjen, izvršnim na trošak lica na koje se nalog odnosi, ili to lice može biti podložno drugim krivičnim ili nekrivičnim sankcijama umesto ili pored njega.
Član 36 – Otežavajuće okolnosti
1. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere kako bi osigurale da se jedna ili više sledećih okolnosti, ukoliko već ne čine deo sastavnih elemenata krivičnog dela, mogu, u skladu sa relevantnim odredbama domaćeg prava, uzeti u obzir kao otežavajuće okolnosti prilikom određivanja sankcija u vezi sa krivičnim delima utvrđenim u skladu sa ovom Konvencijom, naime:
a. prekršaj je prouzrokovao ozbiljnu i široko rasprostranjenu, ili ozbiljnu i dugoročnu, ili ozbiljnu i nepopravljivu štetu ekosistemu;
b. krivično delo je počinjeno u okviru kriminalne organizacije;
c. krivično delo je uključivalo korišćenje lažnih ili falsifikovanih dokumenata od strane počinioca;
d. prekršaj je počinio javni službenik ili javni službenici prilikom obavljanja svoje dužnosti;
e. učinilac je prethodno bio pravosnažno osuđen za krivična dela utvrđena u skladu sa ovom Konvencijom; ili
f. krivično delo je proizvelo ili se očekivalo da će proizvesti značajnu finansijsku korist ili da će direktno ili indirektno izbeći značajne troškove u meri u kojoj se oni mogu utvrditi.
2. Otežavajuća okolnost navedena u stavu 1.a ovog člana neće se primenjivati na krivično delo iz člana 31 ove konvencije.
Član 37 – Prethodne presude koje je donela druga strana
Strane će razmotriti preduzimanje neophodnih zakonodavnih mera kako bi se obezbedila mogućnost da se prilikom određivanja sankcija uzmu u obzir pravosnažne presude koje je izrekla druga strana u vezi sa krivičnim delima utvrđenim u skladu sa ovom konvencijom.
Glava V – Istraga, krivično gonjenje i procesno pravo
Član 38 – Pokretanje i nastavak postupka
Strane će preduzeti neophodne zakonodavne mere kako bi osigurale da istrage ili krivično gonjenje krivičnih dela utvrđenih u skladu sa ovom Konvencijom nisu podređeni tužbi i da se postupak može nastaviti čak i ako je tužba povučena.
Član 39 – Pravo učešća u postupku
Strane će razmotriti preduzimanje neophodnih zakonodavnih i drugih mera, u skladu sa svojim domaćim pravom, kako bi se licima koja imaju dovoljan interes ili tvrde da je došlo do povrede prava, kao i nevladinim organizacijama koje promovišu zaštitu životne sredine, dalo pravo da učestvuju u krivičnim postupcima koji se odnose na krivična dela utvrđena u skladu sa ovom Konvencijom, u meri u kojoj navedena procesna prava za takva lica i organizacije postoje u domaćim pravnim sistemima strana u postupcima za druga krivična dela, na primer kao građanska strana.
Poglavlje VI – Međunarodna saradnja
Član 40 – Međunarodna saradnja u krivičnim stvarima
1. Strane će sarađivati jedna sa drugom, u skladu sa odredbama ove Konvencije i primenom relevantnih međunarodnih i regionalnih instrumenata o saradnji u krivičnim stvarima i aranžmana dogovorenih na osnovu jedinstvenog ili recipročnog zakonodavstva i unutrašnjih zakona, u najširem mogućem obimu, u svrhu:
a. sprečavanje, suzbijanje i krivično gonjenje krivičnih dela utvrđenih u skladu sa ovom Konvencijom, uključujući zamrzavanje, zaplenu i konfiskaciju;
b. zaštita i pružanje pomoći svedocima i licima koja prijavljuju krivična dela utvrđena u skladu sa ovom Konvencijom i sarađuju sa pravosuđem;
c. istrage ili postupke u vezi sa krivičnim delima utvrđenim u skladu sa ovom Konvencijom; i
d. sprovođenje relevantnih krivičnih presuda koje su izdali sudski organi Strana.
2. Ako Strana koja uslovljava ekstradiciju ili uzajamnu pravnu pomoć u krivičnim stvarima postojanjem ugovora primi zahtev za ekstradiciju ili pravnu pomoć u krivičnim stvarima od Strane sa kojom nema takav ugovor, ona može, postupajući u potpunosti u skladu sa svojim obavezama prema međunarodnom pravu i pod uslovima predviđenim domaćim zakonodavstvom zamoljene Strane, smatrati ovu Konvenciju pravnim osnovom za ekstradiciju ili uzajamnu pravnu pomoć u krivičnim stvarima u pogledu krivičnih dela utvrđenih u skladu sa ovom Konvencijom i može primeniti, mutatis mutandis, članove 16 i 18 Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala u tom smislu.
Član 41 – Informacije
1. Strana može, u granicama svog unutrašnjeg prava, bez prethodnog zahteva, proslediti drugoj strani informacije dobijene u okviru sopstvenih istraga kada smatra da bi otkrivanje takvih informacija moglo pomoći strani primaocu u sprečavanju krivičnih dela utvrđenih u skladu sa ovom Konvencijom ili u pokretanju ili sprovođenju istraga ili postupaka u vezi sa takvim krivičnim delima, ili da bi ovo otkrivanje moglo dovesti do zahteva za saradnju te strane u skladu sa članom 40 ove Konvencije.
2. Strana koja primi bilo koju informaciju u skladu sa stavom 1 ovog člana dostaviće takvu informaciju svojim nadležnim organima kako bi se mogao pokrenuti postupak ako se smatra prikladnim ili kako bi se ta informacija mogla uzeti u obzir u relevantnim građanskim i krivičnim postupcima.
3. Strana koja dostavlja informacije može, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, da postavi uslove za korišćenje takvih informacija od strane strane koja prima informacije. Strana koja prima informacije je obavezna tim uslovima.
Član 42 – Zaštita podataka
Bilo koji prenos ličnih podataka od strane strane u skladu sa članovima 40 i 41 ove Konvencije vršiće se samo ako su ispunjeni uslovi utvrđeni važećim zakonodavstvom i međunarodnim sporazumima koji regulišu zaštitu ličnih podataka.
Glava VII – Mere zaštite
Član 43 – Položaj žrtava u krivičnim istragama i postupcima
1. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne i druge mere za zaštitu prava i interesa žrtava u svim fazama krivičnih istraga i postupaka, u skladu sa svojim domaćim zakonodavstvom, posebno:
a. obaveštavanje o njihovim pravima i uslugama koje su im na raspolaganju i, na zahtev, o daljim merama preduzetim po njihovoj žalbi, podnetim optužbama i stanju krivičnog postupka, osim u izuzetnim slučajevima, ako takvo obaveštavanje može negativno uticati na pravilno vođenje slučaja, kao i na njihovu ulogu u njemu, kao i na ishod njihovih slučajeva;
b. omogućavajući im, na način koji je u skladu sa procesnim pravilima domaćeg prava, da budu saslušani, da dostave dokaze i da izaberu načine da se njihovi stavovi, potrebe i brige iznesu i razmotre, direktno ili preko posrednika;
c. pružanje odgovarajućih usluga podrške kako bi njihova prava i interesi bili pravilno predstavljeni i uzeti u obzir; i
d. obezbeđivanje da su dostupne mere za zaštitu žrtava i članova njihovih porodica od sekundarne i ponovne viktimizacije, od zastrašivanja i odmazde .
2. Strane će preduzeti neophodne zakonske i druge mere kako bi osigurale da žrtve imaju pristup, od prvog kontakta sa nadležnim organima, informacijama o relevantnim sudskim i upravnim postupcima.
3. Strane će osigurati da žrtve imaju pristup pravnoj pomoći kada imaju status stranaka u krivičnom postupku. Uslovi ili proceduralna pravila pod kojima žrtve imaju pristup pravnoj pomoći biće određeni domaćim zakonodavstvom.
4. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne i druge mere kako bi osigurale da žrtve krivičnog dela utvrđenog u skladu sa ovom Konvencijom, počinjenog na teritoriji strane koja nije ona u kojoj borave, mogu da podnesu tužbu nadležnim organima svoje države prebivališta ako to nisu u mogućnosti da učine u strani u kojoj je krivično delo počinjeno ili, u slučaju teškog krivičnog dela u smislu domaćeg prava te strane, ako to ne žele da učine.
5. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne i druge mere kako bi omogućile članovima grupa, fondacija, udruženja ili vladinih ili nevladinih organizacija da pomažu i/ili podržavaju žrtve uz njihov pristanak tokom krivičnog postupka u vezi sa krivičnim delima utvrđenim u skladu sa ovom Konvencijom, osim ako nije doneta obrazložena odluka o suprotnom.
Član 44 – Zaštita svedoka
1. Strane će preduzeti neophodne zakonodavne i druge mere kako bi obezbedile efikasnu i odgovarajuću zaštitu od bilo kog oblika potencijalne odmazde ili zastrašivanja svedoka u krivičnim postupcima koji se odnose na krivična dela utvrđena u skladu sa ovom Konvencijom i, gde je to prikladno, njihovih rođaka i drugih njima bliskih lica.
2. Stav 1. ovog člana primenjuje se i na žrtve ukoliko su one svedoci.
Član 45 – Zaštita lica koja prijavljuju krivična dela ili sarađuju sa pravosuđem
Strane će preduzeti neophodne zakonodavne i druge mere kako bi obezbedile efikasnu i odgovarajuću zaštitu onima koji prijavljuju krivična dela utvrđena u skladu sa ovom Konvencijom ili na drugi način sarađuju sa istražnim ili gonilačkim organima.
Poglavlje VIII – Mehanizam praćenja
Član 46 – Komitet stranaka
1. Komitet stranaka sastojaće se od predstavnika stranaka ove konvencije.
2. Komitet strana sazvaće generalni sekretar Saveta Evrope. Njegov prvi sastanak održaće se u roku od godinu dana od stupanja na snagu ove Konvencije u odnosu na desetu potpisnicu koja ju je ratifikovala. Naknadno će se sastajati kad god to zatraži najmanje jedna trećina strana ili generalni sekretar.
3. Komitet strana će usvojiti svoj poslovnik.
4. Svaka strana koja nije članica Saveta Evrope doprinosiće finansiranju aktivnosti Komiteta strana. Doprinos nečlanice Saveta Evrope utvrđuju zajednički Komitet ministara i ta nečlanica.
Član 47 – Ostali predstavnici
1. Parlamentarna skupština Saveta Evrope, Komesar za ljudska prava, Evropski komitet za probleme kriminala (CDPC), kao i drugi relevantni međuvladini komiteti Saveta Evrope, imenovaće po jednog predstavnika u Komitet strana.
2. Komitet ministara može pozvati druga tela Saveta Evrope da imenuju predstavnika u Komitet stranaka nakon konsultacija sa njim.
3. Predstavnici civilnog društva, a posebno nevladinih organizacija, mogu biti primljeni kao posmatrači u Komitet strana, prateći postupak utvrđen relevantnim pravilima Saveta Evrope.
4. Predstavnici imenovani u skladu sa stavovima 1 do 3 ovog člana učestvuju na sastancima Komiteta strana bez prava glasa.
Član 48 – Funkcije Komiteta strana
1. Komitet strana prati sprovođenje ove konvencije. Poslovnik Komiteta strana određuje postupak za evaluaciju sprovođenja ove konvencije.
2. Komitet strana će olakšati prikupljanje, analizu i razmenu informacija, iskustava i dobre prakse između država radi poboljšanja njihovih kapaciteta za zaštitu životne sredine putem krivičnog prava.
3. Komitet strana će takođe, gde je to prikladno:
a. olakšati efikasnu upotrebu i sprovođenje ove Konvencije, uključujući identifikovanje svih problema i posledica bilo koje deklaracije ili rezerve date u skladu sa ovom Konvencijom; i
b. izražava mišljenje o bilo kom pitanju koje se tiče primene ove Konvencije i olakšava razmenu informacija o značajnim pravnim, političkim ili tehnološkim dostignućima.
4. Komitetu strana će pomagati Sekretarijat Saveta Evrope u obavljanju njegovih funkcija u skladu sa ovim članom.
5. CDPC će biti periodično obaveštavan o aktivnostima pomenutim u stavovima 1 do 3 ovog člana.
Glava IX – Odnos sa drugim izvorima međunarodnog prava
Član 49 – Odnos prema drugim izvorima međunarodnog prava
1. Ova konvencija neće uticati na prava i obaveze koje proizilaze iz običajnog međunarodnog prava i drugih međunarodnih konvencija čije su potpisnice ili će postati potpisnice potpisnice ove konvencije, a koje sadrže odredbe o pitanjima koja reguliše ova konvencija.
2. Strane ove Konvencije mogu zaključivati bilateralne ili multilateralne sporazume jedna sa drugom o pitanjima koja se obrađuju ovom Konvencijom, u svrhu dopunjavanja ili jačanja njenih odredbi ili olakšavanja primene principa sadržanih u njoj.
3. Ništa u ovoj Konvenciji neće uticati na prava, obaveze i odgovornosti država i pojedinaca prema međunarodnom pravu.
Glava X – Amandmani na Konvenciju
Član 50 – Amandmani na Konvenciju
1. Svaki predlog za izmenu ove Konvencije koji podnese neka od strana biće dostavljen generalnom sekretaru Saveta Evrope, koji će ga proslediti državama članicama Saveta Evrope, svakoj potpisnici, svakoj strani, Evropskoj uniji, svakoj državi pozvanoj da potpiše ovu Konvenciju u skladu sa odredbama člana 53 i svakoj državi pozvanoj da pristupi ovoj Konvenciji u skladu sa odredbama člana 54.
2. Komitet ministara Saveta Evrope razmotriće predloženi amandman i, nakon konsultacija sa stranama ove konvencije koje nisu članice Saveta Evrope, može usvojiti amandman većinom predviđenom članom 20.d Statuta Saveta Evrope.
3. Tekst svakog amandmana koji usvoji Komitet ministara u skladu sa stavom 2 ovog člana biće prosleđen stranama na prihvatanje.
4. Svaki amandman usvojen u skladu sa stavom 2 ovog člana stupiće na snagu prvog dana u mesecu koji sledi nakon isteka perioda od mesec dana od dana kada su sve strane obavestile generalnog sekretara Saveta Evrope o svom prihvatanju.
Glava XI – Završne odredbe
Član 51 – Posledice ove Konvencije
1. Odredbe ove Konvencije ne utiču na odredbe domaćeg prava i obavezujućih međunarodnih instrumenata koji su već na snazi ili mogu stupiti na snagu, prema kojima se licima daju ili bi se dala povoljnija prava u sprečavanju i borbi protiv ekološkog kriminala.
2. Strane koje su države članice Evropske unije primenjivaće, u svojim međusobnim odnosima, pravila Evropske unije koja regulišu pitanja u okviru ove Konvencije. Ovo ne utiče na punu primenu ove Konvencije u njihovim odnosima sa drugim stranama.
Član 52 – Rešavanje sporova
1. Strane u svakom sporu koji može nastati u vezi sa primenom ili tumačenjem odredbi ove Konvencije prvo će nastojati da ga reše putem pregovora, pomirenja, arbitraže ili bilo kojim drugim metodama mirnog rešavanja prihvaćenim međusobnim sporazumom između njih.
2. Komitet ministara Saveta Evrope može utvrditi postupke rešavanja sporova koji će biti dostupni stranama u sporu ako se one tako dogovore.
Član 53 – Potpisivanje i stupanje na snagu
1. Ova konvencija je otvorena za potpisivanje državama članicama Saveta Evrope, državama koje nisu članice, a koje su učestvovale u njenoj izradi, i Evropskoj uniji.
2. Ova konvencija podleže ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju. Instrumenti o ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju biće deponovani kod generalnog sekretara Saveta Evrope.
3. Ova konvencija stupa na snagu prvog dana u mesecu koji sledi nakon isteka perioda od tri meseca od dana kada je 10 potpisnica, uključujući najmanje osam država članica Saveta Evrope, izrazilo svoju saglasnost da budu obavezane Konvencijom u skladu sa stavom 2 ovog člana.
4. U odnosu na bilo koju državu navedenu u stavu 1 ovog člana ili Evropsku uniju, koja naknadno izrazi svoju saglasnost da bude obavezana njome, Konvencija će stupiti na snagu prvog dana u mesecu koji sledi nakon isteka perioda od tri meseca od datuma deponovanja njenog instrumenta o ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju.
Član 54 – Pristupanje Konvenciji
1. Nakon stupanja na snagu ove Konvencije, Komitet ministara Saveta Evrope može, nakon konsultacija sa stranama ove Konvencije i dobijanja njihove jednoglasne saglasnosti, pozvati bilo koju državu koja nije članica Saveta Evrope, a koja nije učestvovala u izradi Konvencije, da pristupi ovoj Konvenciji odlukom donetom većinom predviđenom članom 20.d Statuta Saveta Evrope, i jednoglasnim glasanjem predstavnika strana koje imaju pravo da zasedaju u Komitetu ministara.
2. Za svaku državu koja pristupa, Konvencija će stupiti na snagu prvog dana u mesecu koji sledi nakon isteka perioda od tri meseca od dana deponovanja instrumenta o pristupanju kod generalnog sekretara Saveta Evrope.
Član 55 – Teritorijalna primena
1. Svaka država ili Evropska unija može, prilikom potpisivanja ili deponovanja svog instrumenta o ratifikaciji, prihvatanju, odobravanju ili pristupanju, odrediti teritoriju ili teritorije na koje će se ova Konvencija primenjivati.
2. Svaka strana može, u bilo kom kasnijem datumu, izjavom upućenom generalnom sekretaru Saveta Evrope, proširiti primenu ove Konvencije na bilo koju drugu teritoriju navedenu u izjavi i za čije je međunarodne odnose odgovorna ili u čije ime je ovlašćena da preuzima obaveze. U pogledu takve teritorije, Konvencija će stupiti na snagu prvog dana u mesecu koji sledi nakon isteka perioda od tri meseca od dana prijema takve izjave od strane generalnog sekretara.
3. Svaka izjava data u skladu sa prethodna dva stava može se, u odnosu na bilo koju teritoriju navedenu u bilo kojoj takvoj izjavi, povući obaveštenjem upućenim generalnom sekretaru Saveta Evrope. Povlačenje stupa na snagu prvog dana u mesecu koji sledi nakon isteka perioda od tri meseca od dana prijema takvog obaveštenja od strane generalnog sekretara.
Član 56 – Rezerve
1. Ne može se staviti rezerva u pogledu bilo koje odredbe ove Konvencije, osim onih predviđenih u stavovima 2 i 3 ovog člana.
2. Svaka država ili Evropska unija može, prilikom potpisivanja ili deponovanja svog instrumenta o ratifikaciji, prihvatanju, odobravanju ili pristupanju, izjavom upućenom generalnom sekretaru Saveta Evrope, izjaviti da zadržava pravo da ne primenjuje ili da primenjuje samo u određenim slučajevima ili uslovima odredbe utvrđene u članu 33, stavu 1.d ove Konvencije .
3. Na osnovu svog usklađenog prava, regionalna integraciona organizacija i države članice te organizacije mogu, prilikom potpisivanja ili deponovanja svog instrumenta o ratifikaciji, prihvatanju, odobravanju ili pristupanju, deklaracijom upućenom generalnom sekretaru Saveta Evrope, navesti:
a. obim izraza „nezakonito“ u članu 3.a ove Konvencije; i
b. obim pojmova „domaće pravo“, „domaće odredbe“, „zaštićeno“ i „zahtev“ koji se koriste u svrhu definisanja krivičnih dela iz članova 13 i 14, 19 do 22 i 26 do 30 ove Konvencije.
4. Svaka strana može u potpunosti ili delimično povući rezervu putem izjave upućene generalnom sekretaru Saveta Evrope. Ova izjava stupa na snagu od dana kada je generalni sekretar primi.
Član 57 – Otkazivanje
1. Svaka strana može, u bilo kom trenutku, otkazati ovu Konvenciju putem obaveštenja upućenog generalnom sekretaru Saveta Evrope.
2. Takav otkaz stupa na snagu prvog dana u mesecu koji sledi nakon isteka roka od tri meseca od dana prijema obaveštenja od strane Generalnog sekretara.
Član 58 – Obaveštavanje
Generalni sekretar Saveta Evrope obavestiće države članice Saveta Evrope, države koje nisu članice, a koje su učestvovale u njenoj izradi, svaku potpisnicu, svaku stranku, Evropsku uniju i svaku državu koja je pozvana da pristupi ovoj Konvenciji o:
a. bilo koji potpis;
b. deponovanje bilo kog instrumenta o ratifikaciji, prihvatanju, odobravanju ili pristupanju;
c. svaki datum stupanja na snagu ove Konvencije u skladu sa članovima 53 i 54;
g. svaki amandman usvojen u skladu sa članom 50 i datum stupanja na snagu takvog amandmana;
e. svaku rezervu i povlačenje rezerve učinjene u skladu sa članom 56;
f. svakom otkazu izvršenom u skladu sa odredbama člana 57; ili
g. svaki drugi akt, obaveštenje ili saopštenje koje se odnosi na ovu Konvenciju.
U potvrdu čega su dolepotpisani, budući propisno ovlašćeni za to, potpisali ovu Konvenciju.
Sačinjeno u […], ovog […] dana […] [202x] godine, na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba teksta podjednako autentična, u jednom primerku koji će biti deponovan u arhivi Saveta Evrope. Generalni sekretar Saveta Evrope dostaviće overene kopije svakoj državi članici Saveta Evrope, državama nečlanicama koje su učestvovale u izradi ove Konvencije, Evropskoj uniji i svakoj državi pozvanoj da pristupi ovoj Konvenciji.
Izvor: COE
Obrada: Prviprvinaskali.com
PRILOG KONVENCIJA O ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINE PUTEM KRIVIČNOG PRAVA (16 STRANA)


STRANICA KOJA SE ČUJE - ZORAN MODLIPRVI PRVI NA SKALI FB STRANA, TVITER, INSTAGRAM, TREDS
PODRŽI PPNS!
MIHAJLO PUPIN
ARČIBALD RAJS
Komentara: 0